Ko je odgovoran za potrošenih 132,2 miliona BAM koliko je u prvih sedam mjeseci 2022. godine potrošeno na uvoz flaširane vode u Bosni i Hercegovini?! Da li su građani nedovoljno osvješteni ili je uvozni lobi toliko jak, ima li toliku političku podršku?!
Mnoge stručne analize i strani elaborati govore da je BiH među najbogatijim evropskim državama po količini pitke vode. Neke procjene idu tako daleko da navode kako je bogatija vodom nego cijela srednja Evropa. BiH je s 9400 m3 pitke vode po glavi stanovnika ispred Hrvatske s 8500 m3 i Albanije s 8300 m3. Najmanje obnovljivih zaliha pitke vode u regiji imaju Makedonija 2600 m3 i Srbija 1200 m3. Flaširane vode u BiH puno su bolje kvalitete nego mnoge vode u regiji. Nekoliko stotina registrovanih i analiziranih izvora vode za piće sa dokazima o njihovom kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti je samo mrtvo slovo na papiru za one koji kreiraju politike i trendove. U zemlji ima više od 200 izvora mineralne vode, dok je iskorišteno nešto više od 1%. Prirodnih izvora s pitkom i čistom vodom ima širom Bosne i Hercegovine.
Trend uvoza vode u Bosnu i Hercegovinu iz godine u godinu raste. Izvoz naše vode je i dalje neznatan u odnosu na količine i vrijednosti koje se uvezu. Za period od sedam mjeseci u ovoj godini izvezli smo svega 27,9 miliona BAM. Kada Bosna i Hercegovina ne bi više do kraja godine uvezla ni jedan litra flaširane vode, trenutni kapaciteti punionica bosanskohercegovačke vode mogu zadovoljiti sve potrebe domaćeg tržišta i uz to izvoziti našu vodu bilo gdje u svijetu u ogromnim količinama. Voda se osim iz Hrvatske i Srbije uvozi i sa Kosova, iz Sjeverne Makedonije, Albanije, Bugarske, Rumunije, Turske, Italije, Španije, Njemačke, Estonije, i Australije. Voda nam je čak stizala i iz Tajlanda, Vijetnama, Pakistana i Saudijske Arabije.
Pored nenadoknadivih gubitaka za našu ekonomiju, flaširane vode koje se transportuju na velike udaljenosti uvozom često prelaze duži put tokom kojeg su izložene promjenama temperature, suncu, ledu, neadekvatnim uslovima transporta i skladištenja, pakovanju u ambalaže lošijeg kvaliteta, što sve može ugroziti zdravstvenu ispravnost vode za piće.
Voda kao prirodno bogatstvo mogla bi postati naš najznačajniji izvozni resurs za koji mnoge države izdvajaju velika sredstva jer ne obiluju tim prirodnim bogatstvom. Iako konstantna marketinška kampanja, promocija i kanali prodaje olakšavaju plasman uvozne vode, ipak je relativno jednostavno smanjiti uvoz ako građani shvate da kupnjom domaće vode pomažu i sami sebi, a ne gube ništa na kvaliteti.
Rješenje je jednostavno, potrebno je samo prepisati recept zemalja koje svoje resurse izvoze i zarađuju milione maraka: većom zaštitom domaće proizvodnje u smislu kvalitetnije kontrole prilikom uvoza roba iz susjednih zemalja, povećanom marketinškom kampanjom domaćih brendova i intenzivnijom kupovinom domaćih proizvoda.
